Prvo spominjanje vatrenog oružja u Hrvatskoj (1351.)

Prvi zapis o vatrenom oružju na hrvatskim prostorima, prema dosad pronađenim podatcima, datira iz 1351. godine iz Dubrovačke Republike. Naime, uvijek oprezna Dubrovačka Republika pozorno jepratila sve novosti u razvoju ratnog umijeća, pa je tako 22. studenog 1351. Malo vijeće sklopilo ugovor sa stanovitim Nikolom Teutonicusom o izradi jednespingarde.

Teško je točno reći što se podrazumijevalo pod navedenomspingardom. U talijanskom i španjolskom govornom području to je bila oznaka za rani oblik vatrenog oružja iz 14. stoljeća. Vjerojatno se radilo o metalnoj cijevi iz koje se pomoću baruta ispucavao projektil, pri čemu su dimenzijespingarde bile znatno manje od topa. Prema tome,spingarda je bila ponešto slična rudimentarnom obliku puške. Ipak, nije isključena mogućnost da jespomenuta spingarda bila i hladno bacačko oružje.

Iako Teutonicus nije izradio spingardu jer je već u prosincu te godine pobjegao iz Dubrovnika, taj ugovor dokazuje da je Dubrovčanima već te godine bilo dobro poznato vatreno oružje. Otada  Dubrovčani pojačavaju i preinačuju gradska utvrđenja da bi mogla odoljeti tom novom opasnom izumu.

I prvi sljedeći spomen vatrenog oružja na hrvatskom prostoru nastao je u Dubrovniku. Riječ je o topovima koji se spominju u jednom zapisu iz 1378. godine u vrijeme ratahrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika i Genove protiv Mlečana. Tada je Vijeće umoljenih naložilo kapetanima da uspostave sedam topovskih položaja prema moru te da bombardama pucaju po svakom mletačkom brodu koji uplovi u prolaz između Lokruma i grada – piše povijest.hr

Mario S.