Na današnji dan prije dvije godine napustio nas je general Petar Stipetić
Prošlo je točno dvije godine od smrti generala Petra Stipetića, čovjeka kojem se 1995. na Baniji kod Topuskog predao jedan cijeli korpus, a pukovnik neprijateljske vojske čestitao mu je pobjedu. Pročitajte više na: 24sata
Legendarni zapovjednik, general Petar Stipetić umro je od posljedica moždanog udara u Zagrebu na današnji dan prije dvije godine. Bio je velik i častan vojnik i zapovjednik, vrhovni vojni profesionalac. Jedan od najpamtljivijih trenutaka iz Domovinskog rata je onaj kad mu se predao pukovnik vojske Krajine Čedo Bulat na Baniji kod Topuskog 8. kolovoza 1995.
‘Stipetić nam je spasio život, i ne samo hrvatskim vojnicima’
– Mi smo zapravo tad bili klinci kojima je bila puna kapa rata. Željeli smo poraziti četnike i ići ganjati cure. Nastaviti sa životom koji je tek bio pred nama – početak je to pisma čitatelja, bivšeg vojnika.
– Znali smo da su glavninu muke prošli Vukovarci, svi gardisti, oni pravi dragovoljci, fakinskim rječnikom – starija ekipa. Dopala nas je Petrinja. Prvog dana Oluje, toga se sjeća sva moja ekipa, jedan od brojnih poginulih bio je i zapovjednik Gromova Predrag Matanović. Kako smo to doznali? Preko zapovjednika. I to ‘ispod tiha’, da ne padne moral. A moral nam nije mogao pasti jer smo znali da idemo to riješiti da više ni’ko ne mora ginuti. Da nastavimo – živjeti.
Ušao u povijest zbog vojničke mudrosti
– I onda, nakon nekog vremena, u cijelom tom iščekivanju, dolazi zapovjednik i govori: ‘Predali se svi. Dečki, dobro je, ali pazite se. Možda ima paklenih naprava’. I još dodaje: ‘Petru Stipetiću predao se cijeli korpus’. Ej, ljudi, ne vod, satnija, ne bojna, brigada, nego cijeli jebeni korpus. Moj pokojni frend Ante, moj Sinjanin, reko je: ‘Fala kurcu’, i sjeo na svoj legendarni šljem na kojem je pisalo ime njegova najdražeg benda, Rage Against the Machine, i zapalio cigaretu. Jura, Riječanin koji je vazda bio usporen, sve je radio polako, k’o da nije rat, sjede do njega. Sad ja čekam neku mudrost, a Jura reče: ‘Dobro si reko’. Pukli smo od smijeha, što od muke, što od dragosti, što od sreće.
Slavili smo, naravno. Slavili smo početak mira, slavili smo što smo ostali živi. A mnogi smo ostali živi zahvaljujući Stipetiću. Ne samo mi hrvatski vojnici. Piše 24sata
Foto:Hrvatski časnički zbor
ms
