Aktualno:

Jutros preminuo vlč. Tomislav Vučur

S velikom tugom i žaljenjem zatekla nas je vijest kako je rano jutros u bolnici na Strmcu preminuo vlč. Tomislav Vučur. Osim što je bio duhovni čovjek, uzoran i omiljen svećenik, Tomislav je bio veliki domoljub. Hrvatsku je nosio u srcu i jako se ponosio time. O hrvatskim braniteljima u svakoj prigodi odnosio se sa najdubljim poštovanjem. Vlč. Tomislav je imao brojne prijatelje među obiteljima hrvatskih branitelja koje danas u velikoj tuzi žaluju i sjećaju se njega kao dragog prijatelja koji im je pomagao kada god bi mogao. Neka dragi Bog pod svojim okriljem podari mir i spokoj Tomislavovoj duši, a i ovo objavom želimo mu se pokloniti za sve ono što je dao za Hrvatsku kao izuzetno poštovan svećenik, prijatelj, domoljub i čovjek.

Prigodom smrti svećenika Tomislava Vučura, požeški biskup Antun Škvorčević uputio je 16. travnja Pismo pokojnikovoj obitelji, svećenicima Požeške biskupije i vjernicima Župe Međurić. Izvješćujući o svećenikovoj smrti, biskup piše:

„U jutarnjim satima, 16. travnja 2020. na palijativnom odjelu Bolnice sv. Rafael na Strmcu preminuo je vlč. Tomislav Vučur, župnik Župe sv. Nikole u Međuriću, navršivši 52. godinu života, u 26. godini svećeništva. Želio bih s cijenjenom obitelji Vučur – majkom Marom, bratom Rankom i Mladenom te njegovom suprugom Ksenijom i djecom Ivanom, Mislavom i Matejem – i sa svim svećenicima Požeške biskupije i župljanima Župe Međurić podijeliti tugu rastanka u nadi susreta s preminulim svećenikom Tomislavom u vječnosti. Svojim patnjama velečasni Tomislav bio je sjedinjen s Isusovim trpljenjem, te vjerujem da se u osmini svetkovine Uskrsa pridružio i njegovoj pobjedi nad smrću. U trenutku zemaljskog rastanka s preminulim svećenikom velika nam je utjeha duboko povjerenje u Boga, koje je u bolesti svjedočio svojim potpunim predanjem u njegove ruke, strpljivošću i vedrinom. Neka mu Gospodin udijeli vječni mir i nagradi za vjernost u služenju Božjem narodu Požeške biskupije, napose posljednjih godina u Župi Međurić.

Zbog izvanrednog stanja u kojem se nalazimo i zabrane okupljanja, oproštaj sa smrtnim tijelom svećenika Tomislava slavit će se u najužem krugu obitelji na groblju u Voloderu, gdje će biti položen u grobnicu pokraj pokojnog oca Joze. Nemogućnost sudjelovanja na sprovodu potiče i subraću svećenike Požeške biskupije i vjernike Župe Međurić da preminulog svećenika Tomislava isprate to usrdnijim molitvama. Pored toga svaki svećenik prikazat će za njega svetu misu i tako očitovati svoju duboku duhovnu bratsku povezanost s njime u trenutku odlaska s ovoga svijeta. Po završetku sadašnjeg izvanrednog stanja, okupit ćemo se u župnoj crkvi u Međuriću te ondje zajedničkom svetom misom povjeriti Bogu dušu preminulog svećenika i iskazati mu naše poštovanje i zahvalnost. Neka njegov svećenički lik trajno ostane u našem molitvenom spomenu.
Velečasni Tomislav Vučur rođen je 15. travnja 1968. u Mostaru od oca Joze i Mare Vučur. Kršten je 27. travnja 1968. u župnoj crkvi sv. Franje Asiškoga u Bukovici (Mostarsko-duvanjska biskupija). Obitelj se preselila u Hrvatsku u Voloder, te je Tomislav pohađao osnovnu školu u Kutini, gdje je nastavio i Srednju školu – smjer metalurgije, maturiravši 1987. godine. Stupio je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu 1988. i započeo studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za đakona je zaređen 10. listopada 1993. a 26. rujna 1994. kardinal Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika u zagrebačkoj katedrali. Imenovan je župnim vikarom u Župi Blažene Djevice Marije u Novoj Kapeli, gdje je ostao tri godine, nakon čega je 1997. imenovan upraviteljem Župe Uzašašća Isusova u Ruševu. Iste godine uspostavljena je Požeška biskupija u kojoj će nastaviti svoje svećeničko poslanje, ponajprije 1999. kao upravitelj Župe sv. Mateja Apostola u Mačkovcu, odakle je tijekom kratkog vremena upravljao i Župom sv. Josipa u Vrbju. Godine 2001. povjerena mu je Župa sv. Ilije Proroka u Gradini, a 2003. Župa sv. Ivana Krstitelja u Crncu. Nakon sedam godina, 2010. imenovan je župnikom Župe sv. Nikole Biskupa u Međuriću, te je u tom svojstvu prešao iz zemaljske Crkve u nebesku. Neka ga Veliki Svećenik kojem je vjerno služio na zemlji nagradi u vječnosti.