Reagiranje ratnog zapovjednika 121. b.p. brigadira Josipa Mikšića
Poštovani čitatelji sadržaja ovog web-portala, zamoljeni smo od našeg bivšeg ratnog zapovjednika novogradiške 121.brigade-pukovnije, brigadira u mirovini Josipa Mikšića, prenijeti njegovu reakciju na pisanje, odnosno objave nekih web portala. Gospodin Mikšić konkretno želi reagirati na objavu pod nazivom: 3. siječnja 1992. Orkan’ 91 –vojnom operacijom Orkan, otpuhani četnici iz Zapadne Slavonije! koja je objavljena još početkom ove godine u prigodi obilježavanja spomenutog događaja na Braniteljskom portalu, a to su i onda preuzeli i portal Narod.hr i brojni drugi uglavnom web portali koji su hrvatski orijentirani i trude se na dostojanstven i istinit način promicati vrijednosti Domovinskog rata. Do netočnosti, uvjereni smo, nije došlo zlonamjerno, nego zbog nedovoljne informiranosti. Evo donosimo integralnu verziju teksta kojeg je našoj redakciji proslijedio gospodin Mikšić, koji je kao što mnogi znaju i autor knjiga o Domovinskom ratu, a najnovija je upravo nedavno završena i uskoro će biti objavljena i promovirana. Gospodinu Mikšiću također ovim putem želimo što brže ozdravljenje nakon nedavne povrede (lom noge) te puno zdravlja i snage kako bi smo mogli biti zajedno u raznim prigodama. Pozdravljaju ga prije svega svi članovi naše UHBRD 121.b.p., ali uvjereni smo i svi nekadašnji pripadnici naše ponosne 121.brigade koja je dala ogroman doprinos obrani i oslobađanju RH u Domovinskom ratu. Evo dopisa gospodina Mikšića:
„Sa napisanim tekstom, kao ratni zapovjednik svih snaga na novogradiškom bojištu, ne slažem se. Pošto se borbene aktivnosti na novogradiškom bojištu uopće ne spominju, kao da se na njemu nije ništa događalo tijekom Domovinskog rata. Pitao bi autora ovog teksta, dali je uopće upoznat sa borbenim aktivnostima na novogradiškom bojištu, a ja mu slobodno mogu reći da ih „Ne zna“, pa se onda ne treba ni uplitati i pisati o ovako značajnim borbenim aktivnostima. Ukoliko se već piše što je učinjeno na jednom smjeru, onda bi bilo logično napisati što je učinjeno i na ostala dva smjera, a ne jednog isticati, a drugog zanemarivati. Takvo pisanje i zanemarivanje novogradiškog bojišta iritira sve hrvatske branitelje, koji su branili novogradiški kraj, kao i civilno stanovništvo ovoga kraja. U cilju istinitog pisanja i prikazivanja borbenih aktivnosti na novogradiškom bojištu, za ovu prigodu navesti ću samo neke od njih, koje su se događale od lijeve obale rijeke Save uključujući i područje planine Psunj.
– na južnom dijelu novogradiškog bojišta između lijeve obale rijeke Save i borbenog poretka agresora u rajonu sela Donji Bogićevci, izvršen je ulazak naših snaga u njegov borbeni raspored, ovladalo se širim rajonom sela Pivare i šumom Prašnik i došli smo u kontakt sa snagama agresora na njegovom II b/p (borbeni položaj). Na ovaj način bilo je osigurano zauzimanje glavne komunikacije kojom se koristio agresor u rajonu sela Novi Varoš. U rajonu šume Prašnik i sela Novi Varoš vođene su borbe, u kojima su agresoru naneseni veliki gubitci, a mi smo imali jednog poginulog 31. 12. 1991. godine. O zauzimanju sela Novog Varoša se odustalo, jer smo dobili usmenu zapovijed iz Glavnog stožera za oslobađanje s. Širinci.
– na središnjem dijelu oslobođeno je sela Mašić 16. listopada 91. godine.
– na sjevernom dijelu u podnožju šume Psunj oslobođeno je šire područje sela Mašićka Šagovina 19. prosinca 91. koje su držale jake mješovite snage agresora, sastavljene od paravojnih postrojbi, „Belih Orlova“, srpskih dragovoljaca, pješačkih, topničkih i oklopnih snaga iz 5. Korpusa.
– 23. prosinca 91. godine, oslobođeno je sela Gornja Trnava,
– 3. siječnja 92. godine oslobođeno je selo Širinci. Tog dana koliko mi je poznato jedino su aktivno napadale snage 121 i 123. br HV,
– u posebnoj zajedničkoj akciji 121 i 123. br HV, nazvanoj „Gradina“ 10. prosinca 91. godine oslobođeno je više sela i područje između sadašnje općine Cernik i općine Brestovac.
– na novogradiškom bojištu čvrsto su branjeni položaji na rijeci Savi, sela Gorice, sela Poljane, sela Cernička Šagovina i relej na Planini Psunj (985 m), koji su bili izloženi stalnim napadima agresora, ali ga nisu mogli zaposjesti. Gubljenje jednog od ovih položaja u velikoj mjeri ovisila je i obrana samog Grada Nova Gradiška. Duljina bojišnice na novogradiškom bojištu iznosila je preko 115 kilometara i to je sve trebalo braniti i voditi napadne aktivnosti a ujedno da Grad Nova Gradiška ne padne u ruke agresora.
– Na Novu Gradišku napadale su najjače snage agresora iz 5. Korpusa; 329. okbr, dio pješačkih snaga iz 5. K, paravojne postrojbe ustrojene od građana RH srpske nacionalnosti, srpski dragovoljci „Beli Šešeljovi Orlovi“, podržani zrakoplovnim snagama i topništvom iz 5. Korpusa.
NAPOMENA: u obrani novogradiškog kraja, koje je bilo prvo napadnuto od strane agresorskih snaga iz 5. Korpusa, poginulo i naknadno umrlo zbog posljedica rata 360 hrvatskih branitelja, a sada ga pojedinci i ne spomenu.
Ratni zapovjednik 121. br HV i svih snaga na novogradiškom bojištu
Brigadir Josip Mikšić u mirovini.
Reagiranje i na pisanje iz UDRUGE Koprivnica oko operacije Orkan-91.
Na temelju ovakvog prikazivanja operacije Orkan-91, koja se prikazuje kako je ona otpočela na novljanskoj bojišnici želio bi dobiti odgovor na moje pitanje, koje su to postrojbe bile u sastavu Operativne grupe Posavina, pošto mi sada nije ništa jasno. U vrijeme uspostave OG – Posavina na novogradiškom bojištu vođene su žestoke borbe sa agresorskim snagama (329. okbr iz 5. Korpusa Banja Luke, taktičkom grupom iz sastava 253. mehanizirane brigade Bjelovar, jačine oko jednog okb, domaćih četnika i srpskih dragovoljaca ), čije snage su zaustavljene u prodoru prema Novoj Gradiški 7. listopada 1991. i do primirja 3. siječnja 1992. godine nisu učinile nikakav pomak, a naše snage krenule su u oslobađanje našeg privremeno zaposjednutog teritorija. U nekim dokumentima se navodi kako su i postrojbe na novogradiškom bojištu bile u sastava OG Posavina, a prema sadašnjem pisanju njih nema nigdje, pa bi želio dobiti traženi odgovor.
Brigadir Josip Mikšić
29. listopad 2020.
