UHBDR 121.b.p. NG u obilasku potresom ugroženog područja/ FOTO GALERIJA
Nakon nazočnosti svečanosti u Gvozdanskom i odavanju počasti na mjestima gdje su podignuta spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na putu od Jasenovca do Gvozdanskog, nas 5 predstavnika UHBDR 121. b.p.NG predvođeni predsjednikom Udruge Damirom Matoševićem krenulo je prošle nedjelje (10. siječnja 2021. god) prema udaljenim selima na području Gline, Petrinje i Siska. U kombiju TZ GNG je bila i znatna količina prehrambenih artikla, voća, 2 TV prijemnika za dvije obitelji, grijalice, nešto odjeće te vode i sokova. Sve je podijeljeno ugroženim obiteljima koje se i ovog puta zahvaljuju na darovanom.
Gotovo svakodnevno ovih dana iz Nove Gradiške prema ugroženom području ide više teretnih i putničkih vozila natovarenih humanitarnom pomoći, a tako će biti još puno puta barem kada je riječ o pomoći koja se šalje iz UHBDR 121. b.p.NG.
Snijeg je uporno padao a ono što se moglo vidjeti iz vozila je doista sve nas ganulo. Popucale prometnice, odroni, porušene crkve, domovi, gospodarske zgrade, ljudi u blatu i na hladnoći, tuga i strah i pitanja što i kako dalje. Ipak na prometnicama brojna vozila, vatrogasci, policija, vojska, civilna zaštita, HGSS. Registracijske oznake na vozilima iz Šibenika, Splita, Dubrovnkka, Varaždina, Pule, Osijeka,, Zagreba, ma sa svih strana. Primjećujemo i vozila iz Srbije, BiH, Slovenije, Turske, Italije, i to ulijeva nadu i divljenje. Hrvatska se ujedinila oko ove tragedije a pomoć stiže i sa svih strana. Sve je više kontejnera i kamp kućica u dvorištima unesrećenih. Duž ceste radnici odmaraju u improviziranim šatorima, ljudi nude putnike jelom i pićima, atmosfera je srdačna i svi jedni drugima pomažu. Čim smo stali pored jedne kuće u jednom od sela, prilazi nam jedna starica i pita što mi to dijelimo. Pita nas imamo li što za djecu? Dali smo joj nešto hrane, kavu i voćne sokove. Podijelili smo ostalo kod dvije obitelji koje su doista u velikoj potrebi, a o jednoj od njih brine i Centar za socijalnu skrb Gline. U teškoj su socijalnoj i zdravstvenoj situaciji a televizor je namijenjen bolesnom dječaku Đuri. Posjetili smo obitelj jednog branitelja u Glini i ondje popili kavu, a predvečer na odlasku smo objedovali pored jednog malog Vatrogasnog doma. Prišao nam je mlađi čovjek iz Trenkova kraj Požege i pitao može li nam se pridružit. Odgovor je naravno bio potvrdan. Nakon što je pojeo par zalogaja i popio čašu soka iz svog automobila vadi pakovanje kobasica i nudi nam. Mi mu kažemo neka to da nekome od ugorženih a on uzvrati: „Ma ja sam tu već treći dan zaredom. Tata natovari pun automobil hranom a ja dovezem tu i dijelim po selima. Mi imamo veliki OPG i veliku farmu. Proizvodimo puno hrane a sada smo odlučili dati veliku donaciju ovim jadnim ljudima pogođenim potresom.”-kaže on. Sjeda u automobil i odlazi, tako skroman, ne traži nikakvu medijsku promociju i zahvale. U Petrinji smo zapalili lampion i poklonili se žrtvi poginulih hrvatskih branitelja tog područja kao što smo to činili i nedaleko Hrvatske Kostajnice. Bili smo puni dojmova o tragediji ali i velikoj ljudskosti brojnih neznanih ljudi. Opet ćemo doći čim se nakupi hrane za jedan pun kombi. Ljudi su nas zamolili ako im možemo dovesti gumenih čizama, jer je veliko blato u njihovim dovrištima, a sada će i hladnoća, a moraju ići hraniti stoku zbog koje niti ne žele napustiti svoje porušene domove i nekamo otići na privremeni smještaj.
Pregledajte fotografije i sami prosudite što smo vidjeli.
