Novogradiščani odali počast žrtvama Boričevca
Predstavnici UHBDR121.b.p.NG ovih dana su bili nazočni komemorativnoj svečanosti i misi u spomen žrtvama Boričevca gdje su tijekom i nakon Drugog svjetskog rata a kasnije i u vrijeme Domovinskog rata stradale brojne hrvatske i muslimanske žrtve. U hrvatskoj povijesti je zabilježeno ali nedovoljno se u javnosti zna što se ondje dogodilo u spomenuto vrijeme, Evo samo dio povijesnih činjenica.
Srbi iz Lapačkog kraja su se digli na ustanak te su 27. srpnja u obližnjem selu Brotinju bacili u jamu 38 Hrvata, prezimenom Ivezići. Najmlađi (Jakov) imao je 2, a najstariji (Luka) 82 godine. Za taj zločin nitko nije odgovarao. Dio Srba nosio je četnička obilježja (kokarde), a dio partizanska obilježja (crvene petokrake). Ustanici su Boričevljanima su poslali poruku da će svi završiti kao Hrvati Ivezići iz obližnjeg Brotnja, ako ne napuste mjesto. Zbog prijetnje koja nije bila prazna, boričevački župnik Vladimir Stuparić je u noći između 1. i 2. kolovoza 1941. godine, uz pratnju oružnika poveo narod prema Bosni. Već 2. kolovoza srpski pobunjenici ušli su u Boričevac, i spalili sve kuće i katoličku crkvu, te pobili sve Hrvate koji su ostali u selu – 11 staraca, te 44 žena i djece. Na takav način su pobijeni i Hrvati u okolici Brotinja, Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac. Srpski ustanici će 6. rujna 1941. iz zbjega iz opkoljenog Kulen Vakufa zarobiti i pobili oko 2 i pol tisuće civila, pretežno muslimana iz tog dijela Bosaske Krajine, ali i mnogo Hrvata iz Boričevaca koji su se ondje bili sklonili.Ime sela Boričevca praktično je nestalo sa zemljovida. Preživjeli Boričevljani izbjegli su u bjelovarski kraj. Poslije Drugog svjetskog rata, Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Boričevac, a samo mjesto je izbrisano iz popisa naselja SR Hrvatske. Najviše Boričevljana naselilo se u bjelovarski kraj, gdje su i ostali nakon što im poslije kraja Drugog svjetskog rata nije dopušteno da se vrate u Liku.Zatiranje tragova ovog hrvatskog naselja išlo je dotle da su neka dvorišta i kuće u potpunosti uklonjeni, od nekih nisu ostali niti temelji. Boričevljanima nisu vraćene ni te ruševine niti zemljišne čestice gdje su nekad bile građevine, a na povratak imovine Boričevljani čekaju još i nakon 25 godina od osamostaljenja Republike Hrvatske. Nakon vojno-redarstvene akcije OLUJA u kolovozu 1995. godine., Boričevac, kao i cijela Likaoslobođeni su od velikosrpskog režima kojeg su na velikom dijelu Hrvatske uspostavili pobunjeni lokalni Srbi potpomognuti političkom vlasti iz Beograda.
Na blagdan zaštitnice župe, Male Gospe 8. rujna. 1996. g. u Boričevcu se, nakon 55 godina izgnanstva, okupilo preko 500 Boričevljana. Nakon mise pred razorenom crkvom, održana je osnivačka sjednica Zavičajnog društva s odlukom o obnovi crkvw. Za obnovu crkve Vlada RH odvojila je 1 400 000 kuna. Obnova je počela 2007. g. i još uvijek traje. Boričevac kao samostalno naseljeno mjesto postoji ponovno od popisa stanovništva 2001.godine, kada je popisano 24 stanovnika.
AB
