Dragovoljac, visokoškolovani policajac, umirovljeni profesionalac – Stjepan Rozman/ AUDIO i FOTO
„U koloni plavih vozila prvi su krenuli tad,…”- to je dio stiha iz poznate domoljubne skladbe „Hrvatska policija” u izvedbi Mladena Kvesića, a govori o velikoj istini Domovinskog rata o tome kako su policajci prvi stali u obranu Hrvatske a nažalost i prvi bili ranjeni te ginuli u prvim danima rata. Moj poznanik još iz djetinjstva, sumještanin, Stjepan Rozman je jedan od tih heroja koji je prošao pakao rata hrabro i požrtvovno od prvih dana. Vjerojatno znate tko je bio Josip Jović – prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu koji je ubijen na Uskrs 1991. godine. Iste godine 26. srpnja tzv. JNA i srpski pobunjenici napali su policijsku postaju u Glini. Ondje je tri tjedna bio Stjepan Rozman sa svojim kolegama policajcima. Bio je to žestok okršaj u kojem je bilo ranjenih i poginulih. To je za njega bilo prvo vatreno krštenje a onda žestoka akcija u Kosovcu i ostalim mjestima na novogradiškom ratištu kada su se pokušavale spojiti dva korpusa te iste zločinačke JNA no hrvatske obrambene snage pokušavale su osujetiti tu namjeru. U rujnu 1991. godine je uslijedila odmazda i najkrvaviji ratni dan na novogradiškom području kada je od neprijateljskih zrakoplova poginulo 14 hrvatskih branitelja. I tu je bio Stjepan koji se sa svojim kolegama upravo vraćao iz Dragalića. On je već 15. rujna 1991. preuzeo vodeće rukovodeće zadatke u tadašnjoj Policijskoj postaji Nova Gradiška sve do 1993. godine kada po odluci tadašnjem ministra Ivana Jarnjaka odlazi na mjesto načelnika kriminalističke policije BPŽ. Obavlja brojne važne zadatke, a pred kraj svog policijskog posla angažiran je zajedno sa kolegama iz drugih slavonskih županija na projektu mirne reintegracije u Vukovarsko srijemskoj županiji. Umirovljen je nakon smrti dr. Franje Tuđmana i promjene političke strukture na vlasti, zajedno sa svojih drugih 50 tak viskološkolovanih kolega, mahom načelnika policijskih postaja ili osoba koje su do tada bile na istaknutim policijskim položajima. Stjepan je umirovljen kada je imao 34 godine i 6 mjeseci profesionalnog radnog iskustva isključivo u policijskoj struci. U policijskoj struci postigao je status: samostalni policijski savjetnik što bi u vojnom rangu bio čin stožernog brigadira.
Za svoje zasluge u Domovinskom ratu odlikovan je: Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog trolista, Medaljom BLJESAK, Medaljom VUKOVAR, Medaljom OLUJA.
Razgovor smo snimili sinoć i moći ćete ga poslušati u programu našeg „Domoljubnog radija” ovih dana. Osim o vremenu rata, razgovarali smo i o aktualnim temama: korona-virusu, odlasku mladih iz Hrvatske, o obitelji, sportu i drugim temama. Upoznajte Stjepana i doznajte istinu iz prve ruke.
