Domoljubni radio

Portal domoljubnog radija

AktualnoGrad i okolica

Na današnji dan 1732. rođen Matija Antun Relković

Hrvatski prosvjetiteljski književnik, gramatičar i prevoditelj Matija Antun Relković rođen je 6. siječnja 1732. godine. Rodio se u mjestu Svinjaru na rijeci Savi, koje od 1896. godine nosi današnje ime Davor. Spomenute 1732. godine to je područje pripadalo Vojnoj krajini, a Matija Relković bio je sin krajiškoga časnika.

Mladi Relković obrazovao se u franjevačkom samostanu u Cerniku, a zatim vjerojatno i u nekom drugom slavonskom samostanu. U vojnu je službu stupio u dobi od šesnaest godina, 1748. godine, a napredovao je s vremenom sve do čina kapetana (satnika). Relković je kao vojni časnik snaga Marije Terezije sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu, tijekom kojeg je zarobljen na području Pruske. U to su vrijeme časnici imali razmjerno dobre uvjete tijekom boravka u zarobljeništvu, tako da je Relković boravio u kući nekog obrazovanog čovjeka u Frankfurtu na Odri. Ondje je imao na raspolaganju veliku knjižnicu, a naučio je i francuski jezik.

Nakon povratka iz zarobljeništva počeo je pisati u prosvjetiteljskom duhu, koji je stekao u Pruskoj. Najznačajnije djelo mu jeSatir iliti divji čovik, izdano 1762. godine(prošireno izdanje objavljeno je 1779.),didaktični spjev ispjevan ikavskom štokavštinom u desetercu. U spjevu autor kritizira zaostalost slavonskog stanovništva za što krivi turske skule, tj. doba vladavine Osmanlija. Kao uzor slavonskom seljaku i vojniku Relković navodi pruske zemlje. Važno djelo mu je i Nova slavonska i nimačka gramatika, a objavio je i Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim nakitite, Pravu i pomnjivo ispisanu ovčarnicu te više djela koja je preveo s latinskog, francuskog i njemačkog jezika. Relkovićeva djela bila su prvenstveno namijenjena neukomu i gospodarski zaostalomu slavonskom puku ili vojnicima.

Godine 1785. dobio je titulu plemića s pridjevkom von Ehrendorf. Općenito ga se smatra jednim od najznačajnijih hrvatskih književnika 18. stoljeća. Piše povijest.hr

Mario Strinavić

Preuzmi PDF