U čast i spomen časnim sestrama
U organizaciji Matice hrvatske-Ogranak Nova Gradiška, na uglu zgrade novogradiškog Doma zdravlja u prošli ponedjeljak je svečano otkrivena spomen ploča sestrama milosrdnicama svetog Vinka Paulskoga povodom njihovog djelovanja i dolaska u Novoj Gradiški od 1897 – 2017. godine. Svečanosti su nazočili brojni gosti i uzvanici Elizabeta Peršić, provincijalna poglavarica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba te sestre Benjamina, Blanka i Mihaela koje su dugo godina djelovale u župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Bile su tu i sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga iz Požege, a u ime grada Nove Gradiške zamjenici gradonačelnika Borislav Vidošić i Ivana Trupina, Mihaela Đeraj, voditeljica Odsjeka za društvene djelatnosti grada i drugi kao i nekolicina građana aposebno ističemo nazočnost i ravnatelj Opće bolnice Nova Gradiška dr. Josip Kolodziej te Doma zdravlja Nova Gradiška Marijan Šapina. Na prigodnoj svečanosti nekoliko kompozicija obrada duhovne glazbe izvela je grupa glazbenika novogradiške gradskog puhačkog orkestra odnosno Gradske glazbe. Na prigodnoj svečanosti u ime organizatora govorila je predsjednica novogradiškog ogranka Matice hrvatske prof. Vjekoslava Bagarić koja je uz ostalo rekla kako je povodom ovog događaja, tiskana je i prigodna brošura o povijesti i djelovanju Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Novoj Gradiški (1897- 2017). Spomen ploču sestrama milosrdnicama otkrile su sestra Elizabeta Peršić i prof. Vjekoslava Bagarić, dok je spomen ploču blagoslovio župni vikar vlč. Marko Dušak.
Iz povijesti Družbe sestara mislosrdnica Nova Gradiška
U „Povijesti Družbe” piše da je veliki župan Požeške županije službenim dopisom od 20. prosinca 1895. godine molio poglavarstvo Družbe za sestre koje bi njegovale bolesnike u županijskoj bolnici u Novoj Gradiški. Godine 1929. dobile su sestre u bolnici kapelicu koju posjećuju i bolesnici. Sestre su u bolnici u Novoj Gradiški radile do 1951. godine, dakle 54 godine. Zavod svetog Vinka u Novoj Gradiški životno je djelo blagopokojnog župnika i dekana u Novoj Gradiški, prečasnog Petra Pavišića, koji je osnivanjem samostana želio svojim župljanima, pogotovo ženskoj mladeži, omogućiti kršćanski odgoj i obrazovanje. Zemljište za gradnju samostanske kuće bilo je „blizu crkve i željezničke stanice” kako je to želio gospodin župnik. 21. lipnja 1931. godine svečano je blagoslovljen temeljni kamen novog samostana. U roku od godine dana tzv. „Dom sv. Vinka” (današnji Dom zdravlja) je završen. Dana 12. lipnja 1932. godine došlo je prvih osam sestara u Dom svetog Vinka. U blagoslovljenom samostanu započelo se raditi, u njemu je otvoreno dječje obdanište, konvikt za djevojčice, a održavao se i tečaj za krojenje i šivanje te pouke u glazbi. U samostansku konviktu bile su učenice koje pohađaju državnu školu u gradu. Budući je u Novoj Gradiški već postojala državna stručna škola, sestre su otvorile tečaj za one djevojke koje su navršile već 16 godina i nisu mogle pohađati tu školu, a tako i za žene koje žele naučiti šivanje i krojenje. Jedan od važnih zadataka sestara milosrdnica u Novoj Gradiški bilo je orguljanje i vođenje crkvenih zborova u župnoj crkvi, ali i privatni satovi glasovira u samostanu. O radu sestara glazbenica u Novoj Gradiški najbolje svjedoči kvalitetno, dotjerano pjevanje njihova zbora u župnoj crkvi, kao i zavidan uspjeh njihovih učenica na javnim priredbama. S radom sestara osobito je povezano „Djevojačko društvo Presvetoga Srca Isusova”. Kroz sestarsku zgradu prolaze različite zgrade i ustanove. Konačno 1954. godine ulazi u nju Dom narodnog zdravlja koji sklapa ugovor s Vrhovnom upravom Družbe kao s vlasnikom kuće i potpisuje ga 1956. godine. Takvo je stanje do godine 1960. kada je zgrada nacionalizirana. Od samog dolaska u svoj samostan u Novu Gradišku 1932. godine sestre su vodile brigu za sviranje i vođenje zbora u župnoj crkve sv. Stjepana kralja, te za uređivanje crkve. Novi samostan u Novoj Gradiški u Psunjskoj ulici malen je, ali za sestre sasvim dostatan. One su ga dugo željele i molile vrhovne poglavare da im tu želju ispune. Sve sestre „malog samostana” nastoje do 1990. godine svim svojim snagama u novogradiškoj sredini vršiti što bolje povjerenu im misiju. Sestre milosrdnice na župi Bezgrješnog začeča Blažene Djevice Marije u Novoj Gradiški nastavile su rad u župskom apostolatu kroz zavjete poslušnosti i strpljivosti. Služeći Kristu bile su pomoć siromašnima i gladnima,utjeha žalosnima, slabima i napuštenima. 30. studenog proslavile su 100. obljetnicu prosvjetnoga i karitativnoga djelovanja u Novoj Gradiški. Mnogi se sjećaju sestara: Anite Lisak i sestre Irene Klimpak, sestre Blanke Podoreški, sestre Marine Pintar, sestre Benjamine Samardžija, sestre Ivanke Ivanković i sestre Mihaele Lažeta i sestre M. Hijacinte Matanović. Bile su vjeroučiteljice, orguljašice i vodile kućanstvo. Sestra Benjamina svakodnevno se brinula za domaćinstvo i pružala dobrodošli svakome tko je bio u potrebi kruha i utješne riječi. S posebnim smislom za lijepo i skladno uređivala je svaki kutak crkvenoga dvorišta, radovala se prvom pupoljku cvjetnom, propupaloj grančici i živopisnim buketićima koji su nastajali u njezinim spretni rukama za blagdane i svečanosti. Zvuci orgulja pod prstima sestre Blanke ispunjavali su godinama prostor crkve slaveći svetu misu. S radošću i djetinjom dušom vodila je crkveni zbor učeći pjevanju malene i velike te svakodnevno uređivala crkvu i brinula za crkveno ruho.
