Hrvatski Križni put ili Blajburška tragedija
Danas se obilježava Bleiburška tragedija je jedan od naziva za teški ratni zločin protiv čovječnosti koji je počinila Jogoslavenska armija u razdoblju nakon 15. svibnja 1945. godine nad zarobljenim vojnicima poraženih vojski i civila kojih su ih pratili u pokušaju da se predaju zapadnim saveznicima na granici s Austrijom. U Hrvatskoj je za ta stradanja uobičajen također i naziv Križni put. Zločin je započeo 15. svibnja 1945. kada su se pripadnici Hrvatskih oružanih snaga i civili pokušali predati prema Britanskoj vojsci kod Bleiburga u austrijskog pokrajini Koruškoj. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju tih vojnih snaga i civila, te naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu: međutim su i oni poslije predani Jugoslavenskoj armiji (JA) i skoro svi pobijeni. Prema izvještaju štaba 12. divizije JA sačinjenom odmah nakon događaja, 15. svibnja se na Bleiburgu predalo 93.000 “neprijateljskih vojnika”, a njih 27 (ne 27 tisuća: 27 vojnika) je ubijeno. Prema kazivanju partizanskih časnika koji su sudjelovali u događajima na Bleiburgu i koje zapisuje slovenski književnik France Strle u svojoj knjizi iz 1977. godine, međutim, na dio “neprijatelja” koji u 20 – minutnom roku koji su im ostavili Britanci nisu istaknuli bijele zastave – a koje se “neprijateljsko” ljudstvo u velikoj masi nalazilo ispod brežuljaka koje su zaposjeli partizani, otvorena je iz mitraljeza vatra u trajanju od 15 do 20 minuta; očevici, čije iskaze prenosi Strle, nazivaju rezultat te mitraljeske paljbe “masakrom”.
Snage Jugoslavenske armije su zarobljene vojnike i civile s Bleiburga povukle dublje na područje pod svojom kontrolom, te su veliki broj tih ljudi pobili u masovnim zločinima kod Teznog, na Kočevakom Rogu u Maceljskoj šumi te na mnogo drugih manjih stratišta
